Čitamo li više muške autore?

Hoćete li prije posegnuti za nekim trilerom ako ga je napisao muškarac ili za nekim ljubavnim romanom ako ga je napisala žena?

Osim bajki koje su nam čitali roditelji, starija braća i sestre, djedovi i bake, naš prvi susret sa djelima, svakako su školske lektire. Da me sad pitate, mogla bih se sjetiti ženskih likova koji su me oduševili, ali da me pitate koje smo sve ženske autorice čitali, moj popis bio bi poprilično skroman. Pogotovo se to odnosi na srednjoškolske lektire. Uvjerena da je možda riječ samo o mom selektivnom sjećanju ili o činjenici da su mi djela muških autora ostala u boljem sjećanju, odlučila sam potražiti popis lektira koje se danas čitaju. I ostala, blago rečeno, zatečena.

“Ljubitelji knjiga malo kad knjigu biraju prema spolu onoga koji ju je napisao što je dokazalo i malo istraživanje koje sam u tu svrhu provela na svom knjiškom instagram profilu u kojem je sudjelovalo dvjestotinjak ljudi. Više od 63% sudionika izjavilo je da im spol autora pri odabiru knjige za čitanje nije bitan, a samo 10% njih izabire isključivo muškog autora.”

Na popisu lektira svih srednjih škola mogu se pronaći Ivana Brlić-Mažuranić, Višnja Strahuljak, Virginia Wolf i Sylvia Plath. U osnovnoj školi situacija je malo bolja no svejedno broj muških autora poprilično premašuje broj ženskih. Ljubitelji knjiga malo kad knjigu biraju prema spolu onoga koji ju je napisao što je dokazalo i malo istraživanje koje sam u tu svrhu provela na svom knjiškom instagram profilu u kojem je sudjelovalo dvjestotinjak ljudi. Više od 63% sudionika izjavilo je da im spol autora pri odabiru knjige za čitanje nije bitan, a samo 10% njih izabire isključivo muškog autora. Odnos je skoro jednak kada se postavi pitanje preferiraju li čitatelji više muškog ili ženskog glavnog lika. Ono s čim su čitatelji bili poprilično upoznati je gore navedena činjenica da smo među lektirama najčešće čitali muške autore. Kako u sklopu lektira čitamo većinom klasična dijela napisana davno, ovaj omjer ni ne čudi toliko ako se na trenutak vratimo u prošlost.

Dosad neobjavljen djevojački dnevnik Ivane Brlić-Mažuranić, koji je vodila od 1888. kad joj je bilo četrnaest godina, sve do svojih zaruka u ljeto 1891.

Čitajte

Nekada je obrazovanje bilo rezervirano samo za muškarce, a ženin posao bila je briga o kućanskim poslovima, odgoj djece i podrška obitelji. Muškarci koji su si to mogli priuštiti također su često vrijeme provodili na putovanjima, u druženjima te time stvorili iskustva o kojima bi mogli pisati. Naravno da je jedna Jane Austen mogla nenadmašivo pisati o engleskom plemstvu jer ga je poznavala, ali nije mogla pisati o temama koje bi zahtijevale putovanje, tehničko obrazovanje ili političko iskustvo. Ne pomaže ni činjenica da su ne tako davno muškarci bili oni čija su se mišljenja dovoljno poštovala da bi se smatrala vrijednima objavljivanja i čitanja.

Roman jednog od najvećih engleskih pisaca romantična je i uzbudljiva melodrama puna iskrenih osjećaja ljubavi i prijateljstva, koja na duhovit način prati glavne glumce.

Čitajte

Junakinje književnih djela koje su napisali muškarci nipošto nisu u književnim djelima opisane kao slabe, žene koje nemaju svoje mišljenje i karakter. Naprotiv, opisane su kao snažne, odvažne žene, heroine svog stoljeća (sjetimo se ovdje npr. Ane Karenjine, Emme Bovary…). No u stvarnom životu, takve karakteristike ženama nisu bile pripisivane.

Kao i u mnogim zanimanjima, autorice jednostavno nisu dobivale pažnju. Često su bile izbačene iz onoga što se smatralo “velikom književnošću” i nisu se proučavale na fakultetima do nedavno. Zato su se mnoge od njih odlučile pisati pod muškim pseudonimom kako bi uopće dobile priliku da ih se shvati ozbiljno. Sa željom da ostanu anonimne i usprkos omalovažavanju kojem su bile izložene, bile su ustrajne pronaći svoj put u književnosti pa makar i pod muškim pseudonimom. Na tu su ideju došle znajući da se i neki njihovi muški kolege kriju pod pseudonimima pogotovo ako bi pisali protiv političkog ili društvenog uređenja kako bi izbjegli progone ili čak smrt. Na taj način čitatelji su mislili da se radi o muškim autorima pa su se takva dijela čitala i prihvaćala. Tek stoljećima iza ženama se otvorio put prema slobodnom pisanju pod vlastitim imenom.

Danas je ženama puno lakše postići da njihovo pisanje bude primijećeno i ne postoji nikakva prepreka da žena koja ima dobru priču, istu i objavi i osvoji književne nagrade. Poplava raznih sinonima pod kojima autori pišu, a koji su nerijetko rodno neutralni, popriličan je izazov za točno definiranje je li autor muškarac ili žena. Ipak, za vrijednost nekog dijela spol autora bi nam svakako trebao biti potpuno nevažan.

Istražujući o razlici muških i ženskih autora naišla sam na neke zanimljive podatke:

- Nobelovu nagradu za književnost, od 1901. godine dobilo je samo 16 žena

- Muškarci koji čitaju, radije čitaju muške autore, dok žene podjednako čitaju autore oba spola

- Kada čitamo o autoricama, nerijetko čitamo o njihovom izgledu, postavljaju im se pitanja o privatnom životu i djeci, dok se muškarce većinom pita o njihovim daljnjim planovima

- Muški autori većinom imaju muškog glavnog lika dok žene podjednako pišu i u muškom i u ženskom rodu

- Muškarci koji čitaju beletristiku najčešće čitaju muške autore, dok žene čitaju podjednako i muške i ženske autore

- Muškarci su više fokusirani na radnju priče dok su žene fokusirane na odnose

- Muškarci su jednostavno opisivani više nego žene, osim u smislu fizičkih atributa

Ako ćete vjerovati rezultatima moje ankete koju sam provela među čitateljima skoro polovica sudionika prije će pročitati ljubavni roman ako je autorica žena. Mislimo li podsvjesno da muškarci ne znaju napisati dobru ljubavnu priču, da su manje vješti u prikazivanju muško ženskih odnosa i osjećaja? Kako bih vas uvjerila u suprotno, evo samo nekih divnih suvremenih ljubavnih romana koje su napisali muškarci:

Nicolas Sparks -Bilježnica

Ima li išta ljepše i romantičnije od romana koji govori o bezvremenskoj ljubavi koju čak ni bolest zaborava ne može uništiti? Ako ne vjerujete u pravu ljubav, čitajući Bilježnicu ćete zasigurno povjerovati.

Gabriel Garcia Marquez – Ljubav u doba kolere

Možete li zamisliti kolika je Florentinova ljubav kada je više od pola stoljeća čekao na izjavu svoje ljubavi i vječne vjernosti Fermini? Niti jedan trenutak nije prestao misliti o njoj bez obzira na sve prepreke među njima.

Ruiz Carlos Zafon -Marina

Upletena u mističnu atmosferu stare Barcelone i otkrivanju uzbudljive priče, Marina je ujedno i očaravajuća priča o ljubavi i vjernosti dvoje mladih prekinuta strašnom tajnom.

U Barseloni 1979. petnaestogodišnji Oskar Draj provodi slobodna popodneva lutajući po živopisnim ulicama Barselone u blizini internata u kom pohađa školu.

Čitajte

Kristijan Novak – Ciganin, ali najljepši

Tko kaže da se između ubojstava i istraga ne može dogoditi jedna od najljepših i najtragičnijih ljubavi na našim prostorima?

Romanom Črna mati zemla, Kristian Novak je letvicu digao nebu pod oblake. Hoće li Ciganin, ali najljepši biti barem upola dobar roman? Budite bez brige, ovo je bomba! / Gordana Maloseja

Čitajte

Salman Rushdie - Quichotte

Poznata magija pripovijedanja ovaj put nas vodi u potragu za ljubavlju koja je duboko ukorijenjena u svim ljudskim bićima.

Da zaključimo: Veliko književno umijeće nikako ne ovisi o spolu onoga koji piše nego isključivo o sposobnosti izgradnje različitih likova i perspektiva. Nadareni pisac s lakoćom će prenijeti emocije pišući iz perspektive glavnog ženskog lika, jednako kao što će vas nadarena spisateljica uvesti u muški svijet svog glavnog junaka.

• knjiga