
Još davnih dana naletela sam na knjigu po nazivu „Bonjour tristesse“ među preporukama za najbolje kratke knjige, najbolje francuske knjige i tako dalje…
Prošle godine kada je izdavačka kuća Laguna najavila da će izdati Fransoaz Sagan, jako sam se obradovala! I nisam pogrešila, bilo je sa razlogom. „Dobar dan, tugo“ ispostavila se kao jako zanimljiva za mene i što se radnje tiče, a naročito kada govorimo o atmosferi – leto, more, Azurna obala, ispijanje vina, žurke i druženje – osećala sam se kao da sam ja lično, uprkos pandemiji i ispitima, uspela da odem na more.
Kada sam malo više zagrebala ispod površine, shvatila sam da su takve sve njene knjige: melanholični romani sa mondenskim svetom i ponekim ljubavnim trouglom. Pisala je pripovetke, drame, scenarije, kao i tekstove za šansone.
Postala je poznata jako mlada, kao tinejžerka, te je preko noći stekla ogromnu slavu. Njen život bi je buran i ispunjen brzim automobilima, luksuznim stvarima, narkoticima i alkoholom, kao i kockom i brojnim ljubavnim vezama kako sa muškarcima, tako i sa ženama. Po uzoru na njen život snimljen je i film pod nazivom „Sagan“.
„Četiri strane srca“ je ljubavni roman (kao što bi se po naslovu i moglo pretposatviti) u buržoaskom okruženju“. Ludovik Kreson, sin bogatog industrijalca, oženjen je Mari – Lor. Nakon što je doživeo automobilsku nesreću i upao u komu, on se izuzetno brzo oporavio (što se povezuje sa životom same autorke romana).
Ipak, njih dvoje ne napreduju baš najbolje. Ona se udala privučena porodičnim bogatstvom, ne mužem i njegovom ličnošću, te njihov odnos nije baš zavidan. Gotovo da se radovala kada je Ludovik bio u komi jer joj je uloga bogate udovice delovala privlačno.
Dom dele sa Anrijem Kresonom, Ludovikovim ocem i njegovom ženom. Međutim, onog trenutka kada se u njihovom životu pojavi majka Mari – Lor, (čije ime je Fani) bivša asistentkinja poznatog pariskog modnog dizajnera, čiji je muž poginuo u avionskoj nesreći, njihovi životi će se preokrenuti.
Šarmantna Fani uspeće da zavede kako Ludovika, tako i njegovog oca, Anrija. Ovde imamo sličnost sa knjigom „Dobar dan, tugo“, gde dolazak treće osobe takođe stvara problem i menja celokupnu klimu i porodične odnose.
Osim mondenskog života, zajedničko za sve njene knjige je da su kratke. Na svega 150 strana ona uspe da nas uvede u atmosferu, živote junaka i stvori razne ljubavne tro(četvoro ili čak peto)uglove da nam se zavrti u glavi.
Zanimljivo za ovaj roman je i da je izdat tek sada. Čak 15 godina nakon smrti Fransoaz Sagan (1935 - 2004), njen sin iz drugog braka, Denis Vesthof, pronalazi rukopis i jedva uspeva da shvati da je u pitanju delo koje nije objavljeno. Imalo je mnogo ispravki, delova koji fale, grešaka, te je on vratio u fioku i razmatrao ideju da prepusti nekom piscu da završi roman.
Ipak, jednog dana se javila ideja da on sam proba da sredi „Četiri strane srca“ i zbog njegove rešenosti mi danas u rukama (ili na Bookmate aplikaciji na telefonu :D ) imamo priliku da držimo još jedno „novo“ delo koje je podiglo prašinu, naročito u Francuskoj, gde je Sagan veliko ime, čiji se kultni romani prodaju u milionima primeraka.
Iako nedovršeno, za sve ljubitelje autorkinih dela, „Četiri strane srca“ je pravo blago!