Na kavi sa... Alis Marić: Dobro nam došao Bookmate!

Teško ćete na našim prostorima pronaći ljubitelja pisane riječi i književnosti koji nije u najmanju ruku čuo, a onda i zavirio na stranicu _Čitaj knjigu_ , koja skoro puno desetljeće donosi preporuke vrhunskih naslova suvremene književnosti, kao i popularnih naslova u području beletristike i publicistike. Od 2013. godine, kada se rodila ideja, stranica Čitaj knjigu okuplja i dijeli ljubav prema pisanoj riječi s više od 500 tisuća čitatelja na Facebooku i više od 130 tisuća pratitelja na Instagramu. Iza stranice Čitaj knjigu stoji Alis Marić, ambasadorica servisa Bookmate za Hrvatsku, s kojom smo netom prije promocije u sklopu Zagreb Book Festa popili kavicu, porazgovarali o stranici i suradnji sa servisom Bookmate.

“Audio knjiga kao format me daleko više privlači i jedva čekam da taj format konkretnije kod nas zaživi, jer znam da je u svijetu jako popularan. Želim isprobati taj način “čitanja” jer je zamor očiju neizbježan i često bi mi odgovaralo da knjigu odslušam. Mislim da to ima jednu posebnu čar, pogotovo ako su dobri glumci i čitači.”

Za sve čitatelje koji će se tek upoznati sa stranicom, možete li nam kratko reći u kojem se trenutku rodila ideja i inspiracija za Čitaj knjigu?

Ne bih rekla da se radi o trenutku. Volim reći da je u meni od malena, otkad sam primila prvu knjigu u ruke, ta silna ljubav, strast, zanesenost i očaranost knjigama i svime što se veže uz knjige. Nije to samo čitanje. Rekla bih da sam cijeli život žudjela da se bavim knjigama, da pišem o knjigama, da imam dodir s knjigama. Zapravo, negdje u meni je tinjala želja da budem izdavač. Međutim, život me odnio u nekom drugom smjeru. Nakon što sam u pedesetoj godini dobila otkaz, otkrila sam društvene mreže koje su mi dale znak da bih mogla tu svoju ljubav i strast prema knjigama podijeliti s većim brojem ljudi, što prije društvenih mreža jednostavno nije bilo moguće. Isprva nisam mislila da bi to mogao biti moj posao jer je to bila moja utjeha, moj hobi, mogućnost da ja konačno živim tu silnu ljubav i strast prema knjigama. A onda s vremenom, kad otvoriš jedna vrata – bitno je otvoriti ta prva vrata – meni su se počele stvarati mogućnosti i shvatila da sam da to mogu pretvoriti i u posao. I ne bavim se samo informiranjem o knjigama nego sam krenula u malo širu promociju čitanja pa sam organizirala neke projekte, pokrenula svoju biblioteku Čitaj knjigu u sklopu koje je nedavno izašla dvadeset druga knjiga, čime sam utažila svoju želju da budem izdavač. Uskoro će, nakon dvije godine rada, zaživjeti i web shop. Svjesna sam da nije lako održavati rad knjižare, stoga sam krenula u digitalnom smjeru, čime će se dijelom ostvariti san o otvaranju knjižare. Nakon devet godina slobodno mogu reći da je Čitaj knjigu postao brend.

Nije tajna da, uz knjige, obožavate i putovanja. Koje destinacije su ostavile najdublji dojam na Vas i za koje destinacije smatrate da bi u njima svaki pravi knjigoljubac uživao? Koje su Vas svjetske knjižnice/knjižare osvojile svojim fondom i estetikom?

Prvih deset godina mog radnog staža radila sam u aviokompaniji i putovanje je bio moj posao. Ali meni je svaka knjiga putovanje, jako su mi bliska i srodna ta dva pojma. Od početka sam htjela vezati te dvije stvari, na mojim društvenim mrežama to možete i vidjeti; kada se predstavljam uvijek kažem da sam book blogerica i putnica. To se jednostavno ne može odvojiti. Putovanja me hrane i pune energijom. Nije to samo glad da upoznam neka mjesta o kojima sam čitala u romanima, o mjestima gdje su pisci živjeli i stvarali, već da i upoznam povijest, ljude i običaje na tim mjestima. Kada putujem, ne odlazim samo u muzeje i mjesta koja su navedena u turističkim brošurama. Volim promatrati ljude, volim upoznavati ljude, tako da sa svakog putovanja dođem obogaćena novim prijateljstvima. Sanjam da godinu dana ili duže putujem po svijetu sa svojim laptopom i knjigama i da pišem o raznim dijelovima svijeta i time povezujem knjige, različite kulture i običaje. Čim dođem u neki grad prvo idem u knjižare, knjižnice i book cafee, što mi puno govori o gradu i zemlji u kojoj se nalazim. Najdraže su mi knjižare i knjižnice u Francuskoj. Dojmila me se knjižara Shakespeare Company u Parizu. Osim što ima dugu i zanimljivu tradiciju, preživjela je i svjetski rat, tamo su dolazili najvažniji pisci iz cijelog svijeta. U toj knjižari se može čak i prespavati. Ima tu neku posebnu atmosferu, miris, patinu koja se stvorila s godinama, to se ne može replicirati zbog čega je jedinstvena. Volim vidjeti i novu, modernu knjižaru. Obožavam Beograd i njegove knjižare; smatram da Beograd štuje knjigu i posvećuje joj jako puno, jako mi je zanimljiva beogradska knjiška scena. Nedavno sam bila i u Novom Sadu koji također ima fenomenalnu knjišku scenu. Knjižara Zenit Books je fenomenalna; drže probrane naslove, organiziraju fenomenalne promocije i druženja i imaju najbolju kavu. To je nešto što mi se sviđa i u Beogradu, a u Zagrebu nažalost nemamo, knjižaru koja je vezana za cafe. U Novom Sadu imaju još i Bulevar Books, u kojoj uz prodaju i ploče i organiziraju i glazbena događanja, zbog čega se zove knjižara koja pjeva. Naravno, ne možemo zaobići London, po meni središte knjige u svijetu. London obiluje fenomenalnim knjižarama. Primjerice, Dount Books koji imaju šest ili sedam knjižara u Londonu uređene u stilu kako mi mnogi zamišljamo knjižare, uz stare police i izuzetan miris knjige. Istaknula bih i Waterstones knjižaru koja se proteže na šest katova i nekoliko tisuća kvadrata i na dnevnoj razini prodaju nebrojeno knjiga. Na vrhu se nalazi i fantastičan restoran. Više sam puta bila u New Yorku i u ogromnim knjižarama koje se tamo nalaze, ali htjela bih opet otići jer je od zadnjeg putovanja prošlo više od deset godina, već imam popis mjesta koja bih htjela posjetiti. Njihove knjižnice su iznimno lijepe, drže ih na visokom nivou. Bila sam i u Sydneyju u kojem se može pronaći mnoštvo lijepih knjižara. Želja mi je otputovati u Aziju i obići ogromne knjižare u Seoulu i Tokiju, za koji kažu da je poseban što se tiče knjiga. Vjerojatno ima i drugdje, ali u Japanu se nalazi i mnoštvo knjiških restorana, što bih htjela vidjeti i doživjeti, kao i book hotele.

“Kada putujem, ne odlazim samo u muzeje i mjesta koja su navedena u turističkim brošurama. Volim promatrati ljude, volim upoznavati ljude, tako da sa svakog putovanja dođem obogaćena novim prijateljstvima.”

Iz objava na Vašoj stranici vidljivo je da se ne ograničavate samo na knjige s engleskog govornog područja koje su, možemo reći, ipak dominantne u bespućima Interneta. Čija nacionalna književnost Vas u posljednje vrijeme oduševljava? Možete li izdvojiti autora, jednog ili više njih, koji Vam se postavio na ljestvici omiljenih?

Jako volim francusku književnost. Zapravo, sa svime što je francusko sam jako povezana. Još u srednjoj školi sam čitala francuske književnike, od Marcela Pagnola, iznimnog francuskog autora koji je dosta pisao o Provansi i sredinama koje nisu Pariz. Tu su još i Valerie Perrin, Delphine de Vigan, Frederic Beigbeder, Michel Houellebecq, David Foenkinos. Veliko otkriće mi je Franck Bouysse i njegov roman “Nijedne žene sin” koji me osvojio i ostavio bez riječi. Isto tako volim i njemačku književnost. Kao dijete sam živjela u Njemačkoj i njemački mi je drugi materinji jezik. Jako volim Bernarda Schlinka prema čijem romanu “Žena kojoj sam čitao” je snimljen i film, nakon čega je postao planetarno poznat. Ali sve njegove knjige su savršene. Tu su naravno, Thomas Mann i njegova obiteljska saga “Buddenbrookovi” ili “Smrt u Veneciji”. Cijenim i volim južnoameričke autore, Južna Amerika je iznimno književno bogata scena. Uvijek ću isticati voljenog Marqueza, ali obožavam i Isabel Allende i Eduarda Galeana. Neizostavni su skandinavski autori, iz svake države bi se pronašao barem jedan autor čije romane volim. Stieg Larsson je u jednom trenutku definitivno utjecao na moj put. Ne mogu prežaliti njegovu ranu smrt i činjenicu da nije stigao napisati još dobrih knjiga. Ali utješno je što ima dostojne nasljednike. Karl Ove Knausgaard je pak posebna ljubav.

Impresivan portret jedne neobične žene i prikaz njezine tragične sudbine, ovo je također roman o traganju pisca opsjednuta umjetnicom kojoj posvećuje svoje ustrajno istraživanje.

Čitajte

Konzumirate li knjige u nekom drugom formatu osim onom klasičnom tiskanom obliku? Mišljenje o e-knjigama i audio knjigama?

U ovom trenutku nažalost ne. Meni je knjiga toliko važna, papir, izgled knjige. Kod mene nije to samo čitanje koliko je to vezano i za samu knjigu kao predmet. Nisam još krenula s knjigama u elektronskom obliku iako posjedujem e-čitač, ali nisam se odvažila krenuti s tim. Ponekad bi mi zaista dobro došao, osobito kad putujem kada nisam u mogućnosti ponijeti svoje knjige. U nekom trenutku ću se sigurno početi služiti e-knjigom. Audio knjiga kao format me daleko više privlači i jedva čekam da taj format konkretnije kod nas zaživi, jer znam da je u svijetu jako popularan. Želim isprobati taj način “čitanja” jer je zamor očiju neizbježan i često bi mi odgovaralo da knjigu odslušam. Mislim da to ima jednu posebnu čar, pogotovo ako su dobri glumci i čitači. Vjerujem da to produbi doživljaj knjige, a i praktičnije je zbog vremena. U jednom od mojih posjeta Kopenhagenu, u kojem se također nalaze predivne knjižnice i knjižare, ugostio me izdavač Egmont i tom prilikom su istaknuli kako je u Danskoj povećana potražnja za audio knjigama. E-knjiga je svakako zgodnija za ljude koji su ograničeni s prostorom ili možda često sele, sasvim mi je razumljivo da se u tim situacijama kupuje i skladišti manje fizičkih knjiga u kućnoj biblioteci.

Roman prati ljubavni trougao izmjeđu Dina, njegove supruge Amre i ljubavnice Mirne.

Slušajte

Kada i kako se pokrenula suradnja s servisom Bookmate?

Do suradnje je došlo sasvim spontano. Čitaj knjigu ima veliku publiku i u Srbiji i nekako je organski došlo do toga da stupim u kontakt s glavnom urednicom Vanjom koja mi je ponudila pisanje za Bookmate Žurnal o čemu nisam razmišljala ni trena jer obožavam pisati i prenositi svoje doživljaje drugima. Suradnja se nastavlja na obostrano zadovoljstvo.

Vjerujete li da bi se aplikacijama kao što je Bookmate čitanje moglo lakše približiti publici koja nije sklona uzeti tiskanu knjigu u ruke i koja više vremena provodi u društvu ekrana?

Drago mi je da se pojavio jedan takav servis koji će čitateljima ponuditi e-knjigu i audio knjigu i da ćemo moći to čitati na hrvatskom jeziku. Internet, po meni, nikad nije bio prijetnja knjizi. Dapače, Internet je još jedna mogućnost i alat da se čitanje i knjiga približi ljudima. Prije se trebalo istražiti i saznati negdje za knjigu, puno je teže bilo doći do informacija. S Internetom, pa tako i ovom platformom je to sve pojednostavljeno, informacije o knjigama i same knjige su momentalno dostupne. Uz simbolične iznose na mjesečnoj razini imaš pristup neograničenom broju fenomenalnih naslova.

Yrsa Sigurđardóttir islandska je kraljica trilera, a atmosfera ovog romana bliža je jezivom svijetu Stephena Kinga nego nordijskome noiru. — The Guardian

Čitajte

Za kraj, kojih 5 naslova bi preporučili za čitanje?

Ove godine zasad mi je najbolja knjiga autobiografija Mire Furlan, “Voli me najviše na svijetu”. Inače sam veliki obožavatelj autobiografija, posebno me nadahnjuju. Sljedeći roman je ”Svježa voda za cvijeće” autorice Valerie Perrin koja mi je otkriće; jednom kada ovaj roman uzmeš u ruke nemoguće je stati, a naposljetku ne želiš da završi. Još jednom ću spomenuti roman “Nijedne žene sin” autora Francka Bouyssea koji je nedavno gostovao u Novom Sadu. Maestralno napisan roman i ne ispušta se iz ruku. “Palača od papira” autorica Mirande Cowley trenutno mi je najbolji roman u ovoj godini. Za kraj, preporučujem publicistički naslov “Metoda” Wim Hof koji je također svojevrsna autobiografija. Riječ je o znanstveno potvrđenoj metodi svjesnog disanja koju povezujemo s hladnom vodom i ledom. Maestralno napisana knjiga, uz to što je dijelom potresna autobiografija i priča o tome kako je autor došao do te metode kako bi spasio vlastiti život, Wim Hof objašnjava znanstvenu pozadinu metode koja poboljšava opće psihofizičko stanje i koju sam osobno počela primjenjivati.

• knjiga