Lična arhiva
Lična arhiva
Vanja Gavrovski |

Bez strasti ne možete biti dobar prevodilac

Aleksandra Čabraja je jedna od najboljih književnih prevodilaca kod nas. Rođena u Beogradu Aleksandra je završila Filološku gimnaziju i Filološki fakultet i radila kao profesor, književni prevodilac i narodni poslanik. Prevela je dosad par stotina knjiga sa engleskog jezika.

Da biste bili dobar prevodilac potrebno je da volite jezik, da volite reči, da vam čitanje i pisanje pružaju neopisivo zadovoljstvo. Pored formalnog obrazovanja, neophodno je da radite na sebi i čitate što više kako biste usavršili jezik sa kojeg prevodite.

Aleksandra Čabraja, gošća Žurnala Bookmate, prevela je na stotine knjiga, dela Džozefa O’Konora, Margaret Atvud, Filipe Gregori, Edvarda Raderfurda… Sa njom razgovaramo o poslu prevodioca u izdavaštvu. Koliko je ovaj posao zahtevan i izazovan, a ujedno lep i zabavan.

Jezik se stalno menja, zato je pored iskustva, neophodna volja da se usavršavate, radoznalost da istražujete, upornost da istrajete kada ispred sebe imate na hiljade stranica i dobra organizacija kao ključ da ispunite zadate rokove.

Kako izgleda proces stvaranja jednog prevodioca u izdavačkoj delatnosti?

Za prevodioca koji želi ozbiljno da se bavi književnim prevođenjem, veoma su važne tri faze rada: najpre treba dobro odabrati knjigu, zatim dobro je prevesti i na kraju umeti dobro predstaviti knjigu koju ste preveli. Iako je ova druga faza suštinska, prva i treća se često previđaju, a izuzetno su važne u književnom prevođenju. Zato mladim kolegama koji traže savete često kažem da će njihov uspeh umnogome zavisiti od toga kako će se pokazati u odabiru i predstavljanju knjiga a ne samo u prevođenju koje je, naravno, najvažnije.

Prevodiš sa engleskog jezika. Koliko je zahtevno englesku rečenicu ili izraz prilagoditi srpskom?

Svaki prevod je zahtevan na svoj način, ali lepota prevođenja je upravo u tome da to što je pisac rekao na stranom jeziku kažete na srpskom a da značenje, konotacije, asocijacije, utisak, atmosfera, sve ono što pisana reč sa sobom nosi, posebno u književnosti, budu isti ili što sličniji. Taj zahtev bih pre nazvala izazovom na koji se uvek trudim da što bolje odgovorim. Što je izazov veći, prevod je po pravilu bolji i nadahnutiji.

Da li se u prevodu gubi lepota izvornog jezika ili, ipak, dobar prevodilac uspe da ,,uhvati“ sve nijanse književnog dela?

Verovatno je neminovno da se ponekad, ponešto i „izgubi u prevodu“ jer prevod retko kada u svemu može biti identičan originalu. Ipak, ponešto se i dobije tako da, kada posmatramo delo u celini, vešti prevodioci obično uspevaju da „donesu“ sve nijanse originala. Prevod treba da bude što je moguće više prilagođen jeziku na koji se prevodi, naravno s tim da se nikada ne sme izneveriti značenje originala. Lepota i tačnost prevoda moraju uvek biti dobro usklađene.

Da li su prevodioci vidljivi ili uvek ostaju u senci autora?

Iako se književni prevod smatra umetnošću i podleže autorskim pravima, prevodilac je uvek u senci autora i to na prvi pogled deluje nepravedno, ali je neminovno, jer je „nevidljivost“ prevodioca suština njegovog posla i uloge. Što se u jednom delu manje oseća da je prevodilac prisutan, to bolje po delo, po autora i po prevodioca. Zato se dobri prevodi nazivaju „neprozirnim“, dok je „proziran“ prevod, onaj ispod kojeg se naslućuje original, po pravilu lošiji. Isto tako, prevodilac koji se preterano ističe nekim svojim osobenim stilom zapravo taj svoj sopstveni stil „nameće“ autoru kojeg prevodi, što svakako nije odlika dobrog prevoda. Posao i zadatak prevodioca je takav da on nikada ne treba da se ističe. Uprkos tome, posao književnog prevodioca je ipak visoko cenjen u društvu, tako da to donekle nadoknađuje „nevidljivost“ našeg posla.

Na koje svoje prevode si najponosnija?

Ima ih zaista mnogo, jer sam do sada prevela stotine knjiga, ali ako bih morala da izdvojim neke prevode bila bi to, verovatno, dela Džozefa O’Konora, Margaret Atvud, Filipe Gregori, Edvarda Raderfurda. Reč je pre svega o izvanrednim piscima koji su me samim svojim delima nadahnuli i obavezali da uradim dobre prevode. Ako bih pak morala da izdvojim jednu knjigu na koju sam posebno ponosna i koja je predstavljala prekretnicu u mojoj karijeri, to bi bile „Seksualne persone“ Kamil Palje. Ovo revolucionarno delo, u kojem je Palja pokušala da prevrednuje gotovo celokupnu istoriju umetnosti, ostavilo je poseban utisak na mene i dalo pečat celoj mojoj karijeri. U taj prevod uložila sam ogroman trud, ali sam ujedno stekla i veliko iskustvo i ogromno znanje i počela ne samo prevođenje već i čitav život da posmatram iz druge perspektive, tako da posle „Seksualnih persona“, za mene više ništa nije bilo isto.

Lična arhiva
Lična arhiva

Koje si autore upoznala, čija si dela prevela na srpski? Ko je na tebe ostavio najjači utisak?

Nažalost, možda baš zbog toga što sam prevodila neke velike svetske književne zvezde, nisam imala priliku da upoznam mnogo autora čije sam knjige prevela, jer nije čest slučaj da svetski poznati pisci gostuju u Srbiji. Iako takve posete nije tako teško organizovati, naša država i kulturne institucije gotovo nikad se ne trude da upriliče neku takvu posetu, premda je naša čitalačka publika željna susreta sa poznatim i čitanim piscima i dobro je poznato da svi pisci koji dođu na gostovanje u Srbiju odavde ponesu najlepše utiske. O tome sam svojevremeno govorila i kao poslanik u Skupštini Srbije, kada sam podsetila tadašnju Vladu i ministra kulture da jedna Makedonija izdvaja napore i sredstva da dovede u goste, recimo, jednu Margaret Atvud, dok Srbija to ne čini. Što se tiče poznatih pisaca koje sam imala prilike da upoznam, poput Trejsi Ševalije ili Tonija Parsonsa, uglavnom su na mene ostavili sjajan utisak. Najveće zvezde su obično skromni i vrlo normalni ljudi.

Zahvaljujući kojim delima si postala prepoznatljiva i upečatljiva i šta bi nam rekla o tim/tom autoru?

Mislim da sam širokoj čitalačkoj publici možda najviše poznata kao prevodilac Sofi Kinsele kao i po nekim delima iz popularne psihologije koje sam lično odabrala za prevod. O Kinseli mogu da kažem da mi je veoma draga i da smatram da je na neki način prilično potcenjena. Sofi Kinsela nikako nije običan „čiklit“ pisac i to je nešto čega oni koji kritikuju njena dela i popularnost nisu svesni. U njenim knjigama, pored duhovite priče, uvek postoje i dublje poruke, ali one nikad nisu preterano naglašene. U tom smislu, Kinsela je tipičan britanski pisac za razliku od, recimo, srpskih pisaca, koji najčešće sve moraju da doslovno kažu i eksplicitno verbalizuju. Kod britanskih pisaca često postoji čitav sloj značenja koji je u glavnoj priči tek nagovešten i do kojeg čitalac treba da dopre sam. Zato često tvrdim da, recimo, britanski pisci imaju više „poverenja“ u čitaoca od domaćih.

Knjige koje sam lično preporučila i prevela i o kojima sam mnogo govorila u javnosti su one poput Emocionalnih vampira. Trudim se kad god mogu da publici predstavim knjige koje su nam naprosto potrebne kao svojevrsni priručnici. Recimo, u današnje vreme, u pravoj epidemiji emocionalnog vampirizma, svima nam je potrebno da umemo da prepoznamo emocionalne vampire i da se odbranimo od njih. Zato je taj prevod, iako objavljen petnaestak godina posle originala, ovde svojevremeno izazvao veliko interesovanje.

Šta odlikuje dobrog prevodioca?

Dobrog prevodioca odlikuje ozbiljno shvatanje posla u celini. Ne želim da kažem da se dobar prevod podrazumeva, ali on nije jedini faktor uspešnosti. Svakako, prevod treba da bude veran originalu, tačan ali istovremeno i da zvuči prirodno na jeziku na kojem se čita. Takođe, već sam govorila o tome da dobar prevodilac treba da ume dobro da izabere knjigu i adekvatno da je predstavi. Pored toga poznato je, recimo, da mnogi prevodioci imaju ležeran odnos prema rokovima, što lično smatram neozbiljnim. Prevođenje jeste umetnost, ali umetnički aspekt prevođenja treba da bude rezervisan za sam prevod, dok se u drugim fazama posla treba ponašati profesionalno. Veliki sam pobornik profesionalizma koji je u našem društvu, nažalost, prava retkost.

Lična arhiva
Lična arhiva

Koji je tvoj najveći prevodilački izazov do sada i zašto baš on?

Izazova je od početka bilo mnogo i to veoma različitih. Ma koliko da su mi neke knjige bile izazov u prevodilačkom smislu, najveći izazov za bilo koju ženu danas jeste imati istovremeno uspešnu karijeru i pri tom uskladiti privatni život i porodicu sa poslom a u mom slučaju poslednjih godina i sa bavljenjem politikom. Do sada sam u tome uspevala i time se najviše ponosim.

Imaš li neku neostvarenu želju, nekog pisca ili delo koje bi prevela za svoju dušu?

Veliku većinu knjiga koje sam prevela birala sam sama, praktično od početka karijere a pogotovo u poslednjih dvadesetak godina, jer mi je srećom rad u Laguni to omogućio, tako da sam sama sebi ispunila mnogo želja. Ipak, naravno da poneka želja uvek ostane neostvarena. Recimo, zasad mi je ostala neostvarena želja da prevedem neke od klasika, kao što je Džejn Ostin, koju obožavam.

Sa kojim problemima se najčešće susrećeš u svom radu?

Iako na prvi pogled deluje bezmalo bajkovito jer se pre svega družite sa knjigama koje volite, svaki posao ima svoje teže strane, pa tako i prevodilački. Postoji bezbroj pojmova i terminologije koji u srpskom jeziku praktično ne postoje i ponekad deluje gotovo nemoguće izboriti se s tekstovima koji obiluju takvim izrazima. Takođe, često se dešava da u poslu „zapnete“ oko stvari koje nemaju nikakve veze s prevodom, već ponekad s kupovinom autorskih prava, rokovima i slično. Tu je rad u velikoj firmi veliko rasterećenje jer ste uglavnom kao prevodilac oslobođeni takvih briga i možete se usredsrediti samo na svoj posao. A što se samog mog posla tiče, s obzirom da ga radim toliko godina, najveći problem mi je neophodnost da sate i sate dnevno provodim za računarom što posle višedecenijskog rada zaista počinje da vas zamara i da utiče na zdravstveno stanje, poput vida ili stanja kičme. Inače, problemi koji se tiču samog prevođenja su oni koje najlakše rešavam, šta više, u tome na neki način i uživam.

Lična arhiva
Lična arhiva

Kakvu saradnju imaš sa lektorima i koliko ti njihov posao oduzme od tvoje autentičnosti?

Poznato je da između prevodilaca, ili čak pisaca, i lektora, često „leti perje“. Međutim, nikad nisam imala prevelikih problema s tim. Pre svega, važno je da umete da se postavite tako da se vaše mišljenje poštuje. S druge strane, ne treba biti preosetljiv i sujetan. Ako ispunjavate oba kriterijuma, problema nema. Mislim da to važi i u mnogim drugim životnim situacijama.

Kako zadržati dugovečnost u prevodilačkom poslu?

Jedna od najvažnijih stvari u životu i u bilo kom poslu jeste da radite ono što volite. Ako volite svoj posao, on vam i pored svih iskušenja nikada ne pada teško. Velika je privilegija baviti se ovim poslom, koji mnogi ljudi smatraju najlepšim na svetu. Ipak, ništa ne treba preterano idealizovati. I u prevođenju, kao i u praktično svemu ostalom, devedeset i devet odsto uspeha čini rad. Upornost, posvećenost i usredsređenost su bitni u svakom poslu, a u prevodilačkom posebno. Često uhvatim sebe da se u knjigu uživljavam kao glumac u ulogu, smejem se ili plačem. Kada se to desi, znam da će prevod biti dobar. Ali i to je jedan od razloga zbog kojih biram knjige koje me inspirišu i nadahnjuju.

Koga od kolega posebno ceniš?

Mnogo je dobrih prevodilaca u Srbiji i zaista, mogla bih da ih nabrojim na desetine, a opet bih brinula da sam nekoga izostavila. Zato ću izvojiti samo nekoliko onih koji su i lično uticali na mene. Moje drage kolege koji su u Laguni od samih početaka i koji su preveli bukvalno na stotine knjiga, Nenad- Neša Dropulić i Nikola Pajvančić. Kao prevodioca, a posebno kao predsednika Udruženja književnih prevodilaca Srbije i dugogodišnjeg borca za našu profesiju izuzetno cenim Duška Paunkovića. Dvojica kolega koje sam posebno volela kao kolege i kao divne ljude nažalost nisu više među nama, Dragan Monašević i Goran Kapetanović.

Šta prevodiš ovih dana?

Trudim se da mi ono što radim uvek bude zanimljivo, pa sam nedavno odabrala biografiju princeze Dajane. S obzirom da se dobro sećam njenog burnog i tragičnog života, knjiga me je veoma privukla. Moram priznati da mi je taj ljubavni trougao u kojem je Dajana živela još u ono vreme bio vrlo initrigantan. Sećam se da sam još kao devojčica bila fascinirana Čarlsovom ljubavlju prema Kamili uprkos tome što je bio oženjen jednom od najvećih ikona dvadesetog veka. Čini mi se da su i Dajana i Kamila Parker Boulz, svaka na svoj način, bile izuzetno jake ličnosti. Knjiga takođe odlično oslikava Dajaninu borbu protiv kraljevskog sistema koji je smatrala zastarelim i u koji nikako nije uspevala da se uklopi.

Da li čitaš elektronske knjige?

Pretpostavljam da je danas nemoguće izbeći čitanje elektronskih knjiga, ali u tome ne uživam. Kada kupujete autorska prava, izdavačke kuće vam danas više i ne šalju knjige, već samo tekst u pdf formatu. Međutim, kad čitam za svoju dušu uvek čitam prave, stare dobre knjige. Pokazalo se da one odolevaju svim tehnološkim novotarijama i drago mi je zbog toga.

Ko je Aleksandra Čabraja privatno?

Ne vidim neku preveliku razliku između sebe privatno i profesionalno. Mislim da sam u svemu što radim verna sebi jer ne umem drugačije. Zato su knjige i prevođenje deo mog života otkad znam za sebe, i pre svega velika ljubav, a onda i profesija. Naravno, iznad svega u mom privatnom životu je porodica a ono što posebno volim su putovanja. Međutim, na putovanja me često inspirišu knjige a po povratku sa putovanja ponekad pišem putopise, tako da i tu možda postoji „neka tajna veza“. Takođe, u poslednjih nekoliko godina oprobala sam se i u politici. U prošlom sazivu Skupštine Srbije bila sam jedan od veoma retkih poslanika koji se nisu zaposlili u Skupštini već sam sve vreme radila svoj posao. Smatram da bi naša politička scena, koja u ovom trenutku deluje veoma razočaravajuće, svakako izgledala sasvim drugačije kada bi u njoj bilo više ljudi iz stvarnog života, ljudi koji se pre svega bave svojom strukom i profesijom, a ne isključivo politikom. To je, pored promene sistema do koje će, nadam se, doći, jedna od promena koja bi svakako doprinela drastičnom poboljšanju na političkoj sceni a posredno i u životu svih nas. Međutim, kao i prevođenje, i politika je ne samo posao nego i strast. Mislim da bez strasti ne možete biti ni dobar prevodilac, ni dobar političar.

Koje bi knjige preporučila čitaocima sa servisa Bookmate?

Od prikaza koje sam u poslednje vreme čitala na Bookmate, od klasika toplo preporučujem, recimo, Orkanske visove, Rebeku i Frankenštajna. Inače, od pisaca uvek rado preporučujem Filipu Gregori, Edvarda Raderfurda, Margaret Atvud, Sofi Kinselu, Agatu Kristi… volim i Irvina Jaloma, dr Skota Peka. Migela Ruiza… dobrih knjiga ima bezbroj, pa ljubiteljima knjiga i čitanja uvek preporučujem da odu u neku knjižaru i natenane razgledajući odaberu nešto za sebe. Ili da prelistaju neki dobar žurnal, kao što je Bookmate.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili